Evo, da dovršimo priču za ovo ljeto.
Najprije nekoliko fotkica s mora:
Ušće Zrmanje:

Nedaleko od ušća otoćić/hrid viri iz rijeke:

Kanjon zavija i koliko god se puta provezao ovuda, uvijek me ostavlja bez daha:

Neka utvrda na vrh stijene:

Ovo je očito neki tvrđe materijal, kad ga Zrmanja nije uspjela isprati u more:

Na nekoliko mjesta labudovi:

Moja mala barka na vezu u Obrovcu. Iza se vide jedno od nekoliko jata pitomih gusaka. Mislim da te guske ne pripadaju nikome...

Novi stari Maslenički most:

I odmah novi/novi:

I sinoć bijela lađa sretno doplovila doma:

Jako mi se sviđa ovaj koncept da brod vozim kud hoću i kad hoću. Doduše, kad sam ga vadio iz mora spalio sam lamelu toliko koliko ju ne spalim u godinu dana normalne vožnje. Idući ću puta naći nekoga s traktorom, a da ima auto kuku...
Koncept s malom barkom koju mogu sam vaditi iz mora prije nije bio moguć, jer su djeca bila mala i uvijek mi je trabao veći brod. Sad kad smo dvoje, ovih 5 m je pun pogodak.
Neke ću stvari na brodu preraditi za iduće ljeto.
1.
Moja konstrukcija za tendu ipak smeta pri izlasku na provu. Naime, dok je barka bila u dvorištu, bilo je sve okej. Ali u moru, ako sam sâm i nema nikoga da na suprotnoj bandi napravi protutežu, onda je malo problem izaći na provu. Vratiti se natrag u kokpit je malo manji problem... Zato ću za iduće ljeto napraviti jedan stup u sredini, koji će držati cijelu prednju stranu konstrukcije, a ove "vanjske" ću maknuti.
2.
Ne znam je li razlog tome što je hladnjak u sredini broda i okrenut tako "paralelno" s brodom, ali nikakvih problema nisam imao s njime. Ujutro u njemu bude 5/6/7/8 stupnjeva, a preko dana dogura do 12/13. Uvečer opet padne ispod 10. Voda i namirnice su uvijek zadovoljavajuće hladne. Do sad sam imao tri ili četiri takva hladnjaka (jednoga sam čak i sam radio) i uvijek im je bilo nešto...
Možda najveću ulogu igra što ovaj puta iza njega nema ništa - nije leđima sisnut uz neku stijenku, već je stražnja strana sasvim "prozračna". Sve u svemu sretan sam što nisam potrošio gomilu novaca na solar/akumulator/kompresorski hladnjak... s ovim sam zadovoljan. Stolić iznad hladnjaka ću ipak morati malo suziti. Tamo gdje je kuhalo mogu smanjiti tek 2 cm, ali odmah nakon hladnjaka mogu na svakoj strani suziti za 5-6 cm i to će puno značiti u prolasku kroz brod.
3.
Netko je već spominjao zaštitu plamena na kuhalu. To ću morati napraviti za iduće ljeto. Mislio sam da ću spuštati onu stranu tende otkuda puše vjetar, ali ispostavilo se da su to skoro uvijek dvije strane i da sam za to prelijen. Vjetar mi nije nijednom ugasio plamen, ali zato "otpuše" toplinu i sve što je na plameniku sporije zakuha.
4.
Ljestve za izlazak iz mora su malo preuske i za iduće ću ljeto napraviti nove i to s platformom.
5.
Iz ležaja u kabini ću izbaciti onu sredinu i od jednog širokog napraviti dva uska kreveta. To je bolje rješenje - mi se ionako više ne ljubakamo ha ha
6.
Ipak neću mijenjati Yamahu za slabiji motor. Za iduće ću ljeto nekako s tom budućom platformom ojačati i taj nosač pomoćnog motora, da me nije strah - hoće li se otkinuti ili neće...
7.
Zeleni valobran od pleksija (šoferšajbu) ću zamijeniti kaljenim staklom. Ovaj ima milijun mikropukotina i vožnja po noći je koma. Zato sam ga i skinuo...
8.
U sistem usisa morske vode u sudoper ubacit ću nožnu pumpu. Kad god u plovidbi otvor usisa na valu izađe iz mora, u pumpu uđe zrak i onda moram na pipu ustima usisavati more, da opet "zalijem" pumpu...
I to je otprilike to. Sve ostalo je bilo super. Ideja s laganim sidrima za svakodnevno sidrenje je baš dobra. Bez problema ih iz mora diže bilo tko. Veliko (i teško) sidro nisam ni izvadio iz spremišta.
Barka me oduševila na mnogo načina. Čak nas je jednom more 2 tuklo u pola prove i... osim što nije bilo ugodno... ni u jednom času nisam osjećao ni trnunku nesigurnosti. Doduše, razbijeni su nas valovi močili kad sam maknuo "šoferšajbu", ali, kao što rekoh, to će se do idućega ljeta riješiti.
Ipak barka ima jednu dosta nezgodnu manu - slab uzgon na krmi. Doduše, ja sam do sad uvijek imao veće brodove... osim istranke koju sam imao jako davno... pa možda to tako na brodiću od 5 m treba i biti. Ali kad nas četvero sjedne u kokpit na ručak, svak mora svoj tanjur s juhom malo pridržavati da stoji vodoravno. Krma jako utone u more. Gledam kojekakve glisere sličnih veličina - imaju motorčine koji su teški kao cijela moja barka, pa im ipak krma ne utone tako u more kao meni...