Inače danas mi je zadnji slobodan dan u nizu od nekih desetak slobodnih dana koje sam dobio od Matice Borga (Sjedište Šibenik - 386ZX 2000RM). Najbolje da ga iskoristim na najbolji moguci način, a to cu i napraviti, naravno.
Ustati ili odustati, pitanje je sad. Ma idemo što se uostalom čudno toga dana moze dogoditi osim da se nekim čudom gdin. Omeyer
materijalizira na vratima onih naših prestrašenih igrača, doduše šta je čovik branija i ja bi se usra od straha svoje nula postotne realizacije, bože sačuvaj. Ipak evo dok ovo pišem mogu ponosno reci da ce nase vec pomalo iskrivljene vratove od pustih medalja krasiti jos jedna utjesna legura i neka je, drago mi je, svaka čast momci!!! Ja zadovoljan.Sve je lipo počelo osim naravno onog požara koji je bjesnio i osvjetljavao noćno nebo negdje tamo iznad Vodica i onog dosadnog zastitara privatne imovine koji nas je opsjedao kao da bi nas dva mogli nekim slučajem spremiti ona dva jetskija u nase džepove i neprimjetno napustiti mjesto zločina. A da vam ne pričam kako je dok smo u rano jutro montirali svoje stapove, udice i ješke otišao misleći da smo obična dva glupava ribolovca koji su dosli uhvatiti ništa, nebi li se nekoliko trenutaka kasnije (nekih 5 minuta) odmah vratio pošto je prokuzio nas i našu malu igru da on pomisli kako smo samo dva bezazlena ribara a ustvari smo prekaljeni lopovi koji smo dosli „počistiti“ sve one lezaljke za sunčanje, suncobrane od bambusa, jetskije i naravno da ne zaboravim kompletne tuš instalacije. Inače ako niste znali mesing je čini mi se 25 kn po kilogramu pa vi zbrajajte, s tim da je bilo sigurno vise od desetak tih tuš instalacija. Još je tu bilo nadmudrivanja, tipa –ajte tamo, tamo vam je bolje mjesto za lov i tako dalje i tako dalje. Ma sve je bilo spremno, vec smo i bili dojavili nasem prijatelju prijevozniku, sa naravno ograničenom odgovornošću, samo eto ipak nas je nadmudrio gospodin zastitar, moš si ga misliti. Ma nema veze samo steta tih pustih tuš instalacija, a bas sam bio ponio svoje kombinirke
Ok, uostalom da se vratimo temi zbog koje smo počeli uopće ovu priču. I tako, nista posebno, prva dva stapa po običaju već „bačeni“ u more, i sve sta nam sada preostaje je čekati i čekati i još malo čekati, i čekati, čekati, još malo pa sad će, pa evo samo sta nije....pa još malo čekati i čekati i tako čekamo kolega i ja i još malo čekamo pravi potez, dali da vam pišem još o tome kolko smo čekali ili ćete zaključiti sami, i tako smo čekali mi, još malo čekali i čekamo...Nekad mi se čini evo dok i ovo pišem da čekam i čekam i ...potez....pravi...čekam...
Ništa, bilo je potez ili dva sve u prazno, ali to i nije tolko bitno kao što je ovo što ću vam sljedeće ispričati...
Bilo kako bilo i treći stap je završio u moru, „bačen na čekanje“. Kako se na prethodna dva nesto ipak događalo, a na ovom nije nista relativno smo ga brzo izvadili (nakon neke dvije do tri minute) i na nase zaprepaštenje našli na njemu ono sta smo našli. Mislim da je strah u očima moga kolege kada je ugledao to što je vidio uz kineski zid bio jedina pojava koja se mogla viditi sa mjeseca. Čudo jedno neviđeno. Ješki ni traga, a na udici samo tragovi pomno zamotanog silikonskog konca i jedna mala sasvim obična ili kako se poslije ustvrdilo i ne baš tako obična crna krpa. Pojma nisam imao o čemu se radi samo znam da nam je od tog trenutka sve krenulo nizbrdo. Kasnije se izgleda pokazalo da je moj prestrašeni kolega ipak imao neka saznanja o toj maloj crnoj krpici koja je očito bila postavljena tamo s nekom namjerom od tko zna koga ili tko zna čega. Još se tresem dok ovo pišem...
Naime čuo sam zastrašujuću priče o oradi šamanu iz velikih dubina koja na taj način baca uroke na ribiče i ribare diljem zemlje, pa molim ako je neko ima neka saznanja ili iskustva o tome da mi javi ili još bolje da mi ako netko zna kako se taj urok ponistava javi u inbox.
Navodno su orade šamani okićene raznim trofejima tipa privjescima od jezinaca i skoljaka, okićene perjem od galeba i po cijelom tijelu istetovirane onom plavom bojom vrplja. Čak imaju i svoje satore pod vodom gdje u svojih vizijama puše opojnu morsku travu koja raste kako kazu negdje tamo na rubnim djelovima Jadrana.
I samo da ne zaboravim cijelim putem nazad su nam se palila crvena svijetla na semaforu, siguran sam da je to nekako povezano sa šaman oradom i crnom krpom...
Što mislite da smo taj dan nešto uhvatili, je, je, kako da nismo, i ne samo to, nego tko zna hocemo li vise ista u zivotu ikad i ulovitiiiii....
