Jesam li jedini?

[riberer]

Dan kao i svaki drugi ili skoro. Želja za Morem je velika, spremam se već par dana ... mogao bih sutra ujutro? Mogao bih, ali ... uvijek to ali, uvijek je nešto preče. Ma samo da pokosim vinograd , pa ću onda, malo kasnije, ali ipak ... i tako prođe i podne.

Idem do barke u kasno popodne bez nekog presinga ... oramai ... kako bi to rekli susjedi Italijani. Sa sjevera i sjevero-zapada nadiru tmurni oblaci, mogla bi i kiša, a od Cresa se vidi crta vjetra, valjda maestrala, ne da mi se razmišljati ... samo da se ide.

Isplovljavam u bonacu između te dvije slike i zaustavljam se nakon nekoliko minuta, uživajući u ostacima sunca koje tone polako iza obronaka Učke. Promatram barke koje panulaju na oko četvrt milje od mene i galebiće u mojoj blizini, koje je nešto privuklo ispod površine Mora. Gledam malo bolje i vidim svjetlucanje na površini ... nešto je ispod ...

Daleko od ideje da bi se upustio u nešto ozbiljnije, jer ovdje kod nas se love i tune, eeej ... i to ne bilo kakve tune, maksimalno opušten i čak bez imalo volje da povučem varalicu, naime motor je već ugašen, gledajući površinu mora počinjem slagati mali štap za spinning misleći zabaciti nekoliko puta u to jato ... ako ga uopće bude bilo dok složim štap. Vezujem i mali jig sa trokukom na repu. Trebaju mi naočale ...
I eto, zabacim na jednu stranu, motam, pa opet ... gledam kako “radi” jig i da li se vrti ... kako se ponaša kod raznih brzina povlačenja, kako kod trzanja ... vrijeme polako prolazi i gledam u nebo, možda i ne padne, mislim.

Premještam se na drugi kraj barke, korenat je, naime, slab i ne utječe jako na sporo tonjenje maloga jiga. Bacim prvi put ... spremam se za drugi zamah ... zamahnem i ... gledam moj štap u moru pokraj barke kako polako tone u dubine Kvarnera ...

Sada, kada mislim, čini mi se da su bila dva glasa koja su mi sugerirala što učiniti ... trenuci su izgledali kao vječnost. Prvi mi je rekao:
“Skoči, skoči odmah, nemaš puno vremena!”, a onda će drugi:
“He, he kasno je prijatelju, već ti je preduboko, nemaš ti više trideset godina!”. Potom će opet onaj, prvi:
“Štap – 50 eura, rola - 35 eura, upredenica ... “

Ukratko, nisam čekao da dovrši popis i u slijedećem sam trenutku letio preko bande na glavu, hrleći u susret štapu. U prvom ga naletu nisam dohvatio i obnevidio od mjehurića, zaronio sam naslijepo naširoko mašući rukama ne bih li ga nekako dohvatio.

I dohvatio sam ga!

Grabeći rukama i nogama prema površini zapitao sam se (vjerovatno je to bio onaj drugi glas):
“Maa... imaš li ti dovoljno zraka, budaletino stara?”

Izronili smo i popeli se na barku ... tada sam shvatio da sam obučen ... majica, hlačice, tenisice ... i da imam u đepu novčanik sa svim pripadajućim karticama kojima danas robujemo, nešto malo novca i ... ključ od auta koji sadrži .. čip za upućivanje. Odmah sam pomislio na ne tako davni događaj (banalni pad u mandrać), kada je trebala vučna služba da odvuče auto. Prionuo sam sušenju i potom krenuo polako natrag prema portu, vezao se i izašao na rivu mokrih gaća, no zadovoljan samim sobom kako ipak još nisam za potpuno odbacivanje ... u inat onom drugom glasu.


Pišem ovo, jer sam sa dobrim prijateljem sa foruma imao sličnu dogodovštinu i sjećam se dobro da smo obadvojica gledali (ovaj put njegov) štap kako polako tone kao skamenjeni:
“A mogli smo, a zašto nismo ... “ Poslije smo ga ipak “ulovili” grampinom.


Ima li itko sličnih "iskustava"?

P.S.
Auto je upalio.

[škampar]

Podsjetio si me na Hemingveja(starac i more)na naćin opisivanja doživljenog. Mogao bi još koji put štogod napisati dobro ti to ide.

[gonič zmajeva]

Jesi . Ako ne računam upadanje u more ovo lito s mobitelon i električnom cigaretom. Ja obično za izvadit štap čekan jutro, pa lipo s maskon bez robe iden u more. Ako je koje dublji problem onda se zove prika šta roni .

[teranavis]

vidi vidi ....ti osim sto si smotan ti si i pjesnički nadaren ................ a sto se tice tih dogodovština ja cu bit suzdrzan jer sam ih imao svakoliko

[Thomy]

Dobra štorija

[baraba]

odlična priča...

ja mislim da bi previše razmišljao za skočiti u more, da di su mi prazni džepovi, gdje mi je mob itd.

[macan]

Lijepa prica.

Nemam takvih, a kao I svi, imam bezbroj drugih samo sad ne bih o tim svojim.

Jos prije rata, vise ne znam tocno ni kojeg, kako je to interesantno kako ti ratovi dugo traju, predugo! U doba dok su svi lovili tunjom, moj kunjado je lovio stapovima. Svi su se podsmjehivali, ali kako je on bio majstor, nitko otvoreno.
Tko tako lovi, a vecina je takvih danas, zna koliko je vazno da ti stap I masina leze u ruci, pogotovo kad cijelo vrijeme tako lovis. Dobio je jedan americki, savrsen, a onda su mu obecali jedan puno bolji I jos bolju masinu.
Cijelo to ljeto je pricao kako ce dobiti taj savrsen stap I masinu. Toliko, da sam iduce godine I sam bio nestrpljiv da ga vidim, a mozda I probam, mozda, necemo pretjerivati, bio sam mladi segrt.
I doslo je ljeto, dosao I ja, on nista ne govori. Sutim I ja, vjerojatno je stap na barci.
Krenemo u ribe, jos nista od stapa. Dodjemo na postu I on izvadi svoje stare.
E sad vise nisam mogao izdrzati I pitam ga sto nije dobio taj famozni stap?
Je, kaze neveselo.
I, kakav je?
Ne zna.
Kako ne znas, pitam ja?
A njemu neka muka, jedva govori. Dobio je on stap I masinu, bas takve kako su ih I opisali. Prvi put kad ga je ponio na barku isao je s njim I jedan gost, prijatelj, Talijan, mozda Njemac, ne sjecam se vise tocno, a nije ni vazno.
I?
Nista I, kad su dosli na postu, ponudi on gostu, kao sto je I red, da izabere stap (mene je vise gledao kao domaceg, u takvim slucajevima). Gost, kakvi su vec svi gosti, skroman I lijepo odgojen, uzme taj novi novcati (jer ionako se zna ono pravilo o vecoj I manjoj jabuci, zar ne?).
Gost I nije neki ribar, kunjado mu najeska udice I pita ga da li zna zabaciti stap?
Zna, kaze gost I mirno baci stap u more.

Na dvadesetak metara od broda, bljesteci I razlomljeno se presijavajuci, lagano je tonuo pracen njihovim nemocnim pogledima.
Steta sto je toliko slano, jer to dno onako dobro uzorano granpinima, moglo je lijepo roditi da se sto posijalo, ali nije, kao sto ni stap, ni najlon, ni udice nisu zapeli za granpin.

[zore70]

Savršena priča sa jako lipin krajem Ribi:thumbup: Na žalost nisu sve sritna kraja.....nisan neki pisac pa i ne mogu to lipo napisat....vozija san svojin brodom..to je oni iz teme o čeličnjacima...Popaj..sa Biševa prema pučini..do mene prika sa drvenjakom,panulajemo..lajemo o svemu i svačemu,onako na desetak metri jedan od drugoga...on vuče panulu na gofa iz ruke i meni kenja kako samo purgeri i slovenci love štapon,da je to za ženu po dupetu i sl...
U neko doba uvatila ga želja za cigareton..uvatija jednom rukom cigaret a drugom u kojoj je traina upaljač za pripalit...ko za vraga u tom trenu nikotinske ludosti,nepažnje,velika riba je udarila..on je završija priko zrcala ruke zamotane u krenu od milimetra..brod je nastavija...šok..di...kuda...šta napravit...misli jurišaju..sekunda traje vječno....prika izranja krvave ruke,skoro ugušen..bez kažiprsta...trenutak nepažnje...ajme...veži ranu,vataj brod u tegalj,pravac Komiža u ambulantu....
Nikad više mi nije prigovorija za štap..neka njega i u dobrom nosaču...i uvik mali karabiner za makinju pa špagon od parangala vezat za brod

[macan]

Prijatelj ti je imao veliku srecu u toj svojoj muci I nevolji. Nije malo izgubit prst, ali spram glave….

off topic, sorry
Podsjetio si me da nesto kazem, samo da prenesem upozorenja i iskustva (ne svoja) onih koji zive od BGF na sve one koji se spremaju krenuti:

KADA SE SPUSTE MAMCI I STAPOVI STAVE U DRZACE NE SMIJU SE VISE DIRATI (a nema ni potrebe; dok ne udari riba ili ne mijenjas mamac, upravo zato da se sprijece slicni nemili dogadjaji)

p.s.
tuna u bijegu lako postigne brzinu od 15 metara/sekundi (I vecu) I najcesce roni u dubinu
strasno je I pomisliti gdje se nesretnik moze naci u samo 3 sekunde
zbog toga se VEZU stapovi, a bogme i RIBARI

[tramontana]

Izađem ja ljetos malo barkom i rastegnem panulu, onako bez veze, da ne vozim baš za niš ... Niti sam vidio da se nešto baca, niti se zadnjih dana baš nešto lovilo, niti je doba dana (podne) obećavalo nešto ...ali vrag ne da mira pa rastegnem i drugu samo sa većom varalicom i olovom ... Nakon nekog vremena vidim ispred barke kako skaču iglice... ala, brzo, daj i treći štap sa vunicom. Njega sam morao držati u ruci jer imam 2 nosača. Za par minuta zazvoni mobitel ... obično se ne javljam dok lovim (uvijek tada zagrize ) ... ma, broj je od punice , inače zove samo ženu ... da nije neka frka, ipak ima 8 banki ... halo ... bla bla ... nije niš, zove samo onako jer joj se kćer ne javlja ... idemo dalje ... a di je treći štap? , jbg, nisam ni primjetio kad je pljusnuo ...

He, nije me još prošla žalost za palicom (sa cijelim ekipmentom), kad mi se neki gliser obrušio na ostatak pribora ... daj kormilo skroz desno, gas i spašavaj panule. Normalno da su se zapetljale i to tako da je ova lakša sa najlonom napravila mrežu oko upredenice s olovom čuvarom ... skinuo sam varalicu sa predvezom, a ostatku najlona vidim da nema spasa nego nož i ća ... i dok sam rezao grope oko upredenice govorim sam sebi: "Danas ti baš ide, još ćeš i upredenicu prerezati", he he, ma onaj "drugi" se ne da: "Aj ne pizdi, dosta sam danas već sr@**a napravio, vidiš da pazim! Uostalom, s ovim tupim nožem ju ne mogu ni prerezati." ...

... 50 m upredenice, olovo čuvar, predvez, kus florokarbona, varalica, đogulini ... + štap, mašinica, 100 m najlona, kus flora, skeinfiš ... sve je to taj dan palo za slobodu

Poslije smo ga ipak “ulovili” grampinom

nisi spomenuo da je to bio rezultat sat vremena cik-cak češljanja dna na dubini od 20-25 m i što je iz štapa bilo rastegnuto stotinjak metara teške panule ... čak je i ušatica koja je bila živi mamac na kraju preživjela.

[porer]

Moji mobiteli u moru već su predmet zajebancije

Uostalom šta reći - sve piše odmah ispod četvrte slike

http://www.marlera-liznjan.hr/marlera-k ... a-kup.html

P.S. Svemu je prethodila besana noć za šankom u društvu Matisa i još neke kompanije. Razišli smo se u 4 ujutro a mobitel je otišao u more (skupa samnom) u 5

[riberer]

...

Poslije smo ga ipak “ulovili” grampinom

nisi spomenuo da je to bio rezultat sat vremena cik-cak češljanja dna na dubini od 20-25 m i što je iz štapa bilo rastegnuto stotinjak metara teške panule ... čak je i ušatica koja je bila živi mamac na kraju preživjela.

I nekoliko pokušaja ronjenja uz stalno i "precizno" čitanje GPS-a ...

[mala od kužine]

Ma nasmijali ste me do suza!!
Prije par godina ronila sam s vanjske strane velikog mula u Novom Vinodolskom i na dnu našla divan i ne tako ruzinav štap.
Instinktivno sam se okrenula i po dnu potražola gdje je lovac.Možda ga je pojela lovina?
Sad mi je jasno kako je štap svršija u moru.Izvadila sam ga i dala sinu da se igra.Još stoji negdje u staroj kući u Novome.

[big game]

haha pojela ga lovina

[Pape]

...evo vi gubite ščapove, mobitele, kredence i divane...a ja gubin lampadine...pogotovo kad san sam na tunji i iman doli mrcinu...pa triba ganač, tunju i bateriju držat u dvi ruke...neko će sad reć šta ne nabaviš onu za na glavu.... e pa odletile su i takve dvi u duboko mračno plavetnilo jednu nisan prilagodija dobro svojoj glavi, a sa drugom san opizdija glavom u štangu rool bara kad san od brzine trka po ganač jer san svatija da pajdu neču izvuč vani bez njega ... najviše san pogubija onih kockastih starih Vartinih lampadina sa baterijom od 4,5 V kad san ima pasaru Jugoplastika od 4.60, pa onda ovih cjevastih, klasičnih...a po količini izgubljene voltaže....sumiramo li je, paaa moga bi se spojit na 110kV-tnu trasu dalekovoda Zakučac-Konjsko na koji minut-dva....