Prošlog lita imala sam pune ruke posla sa adrenalinom koji je lupo mojeg sina.
Otišli tako ko i svaki dan na more,moj dragi i ja zaroniti na poziciju dalje od mjesta gdje smo se usidrili,a sina ostavili da roni oko čamca sa svojom
tahićanskom "puškom"(bambusov štap s ostima i gumom ) i zabavlja se.
Maestralun grunuo,a mi se mučimo oko nekih rupa i nikako da nešto konkretno vidimo i ulovimo.
Meni je već bilo lagano dosta i okrenem se i vraćam prema čamcu.
A moje dijete stoji na siki i urla:"Mama!!!!!!!!!!!!Ugor!!!!!!!!!!"
Gdje,što,koliki????Mislim si opet mali vidio nešto crno da viri ispod kamena i digo galamu.
Skočio on u more čim sam prišla i vodi me sasvim uz čamac,uz to pokazuje da mu je pukla ona guma na bambusu,a sav van sebe od uzbuđenja.
Imam što vidjeti ispod čamca-jedan ugor ,kojeg se ni ja ne bih zastidjela,pijano leluja sav izvan rupe.
Mali me moli da mu dam svoju pušku,da ga izvadi.Metnem pušku na malu brzinu i uz savjet-pucaj blizu glavi-dajem sinu.
Mali ga upuca u glavu i van sebe od sreće izvuče.
Kasnije mi je rekao da mu je vidio prvo vrh repa kako viri iz rupe,a da je onda gledao na drugu stranu kamena i vidio glavu kako malo virka.
Naravno da je nategao onu gumu na ruku i opalio u ugora,a onda je bio vatromet kad se ugor trgao i oslobodio.Tako je i guma pukla.
Ugor je dobio ubojit ubod u glavu i polukrepan izišao iz rupe,a mali pop.... što ga nema čime uloviti.
Na sreću mama se pojavila i dala pušku
Imao je tada devet godina.
... 
,prvog lignja kad je vidio na barci je reko njam njam 
